1 Nato Ahitofel reèe Abšalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuæa ljudi pa da se dignem i poðem u potjeru za Davidom još noæas.
2 Navalit æu na njega kad bude umoran i bez snage; plašit æu ga i razbježat æe se sav narod koji je s njim. Onda æu ubiti samoga kralja.
3 A sav æu narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vraæa svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome èovjeku, a sav æe narod onda biti miran."
4 Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim.
5 Ali Abšalom reèe: "Pozovimo još Hušaja Arèanina da èujemo što æe nam on kazati!"
6 Kad je Hušaj došao k Abšalomu, reèe mu Abšalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoæemo li uèiniti kako je on predložio? Ako ne, govori ti!"
7 A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar."
8 I nastavi Hušaj: "Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediæe. Tvoj je otac ratnik, neæe on dopustiti da narod poèiva preko noæi.
9 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u poèetku koji od naših padne, proširit æe se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma.
10 Tada æe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srèanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate.
11 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini.
12 Tada æemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit æemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i neæemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi.
13 Ako li se povuèe u koji grad, sav æe izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa æemo ga povlaèiti do potoka, sve dok više ni kamenèiæa ne bude od njega."
14 Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arèanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odluèio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreæu na Abšaloma.
15 Potom Hušaj javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako.
16 Zato sad brzo javite to Davidu i poruèite mu: 'Nemoj noæas noæiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeði na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'"
17 Jonatan i Ahimaas zadržavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluškinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeæi u grad.
18 Ali ih opazi neki momak te javi Abšalomu. Nato obojica žurno odoše i doðoše u kuæu nekoga èovjeka u Bahurimu. U njegovu dvorištu bijaše studenac i oni se spustiše u nj.
19 A žena uze i razastrije pokrivaè preko otvora studencu i posu po njem stuèenoga zrnja, tako da se ništa nije moglo opaziti.
20 Abšalomove sluge doðoše k toj ženi u kuæu i upitaše: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A žena im odgovori: "Otišli su dalje prema vodi." Potom su ih još tražili, ali ih ne naðoše pa se vratiše u Jeruzalem.
21 A kad su oni otišli, ona dvojica iziðoše iz studenca i odoše da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoše mu: "Ustajte i prijeðite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel."
22 Tada se David i sav narod što bijaše s njim diže i prijeðe preko Jordana; u zoru nije više bilo nijednoga koji nije prešao preko Jordana.
23 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuæi u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuæu, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca.
24 David je veæ bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.
25 Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga èovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, kæeri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke.
26 Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj.
27 Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaðanin iz Rogelima,
28 donesoše postelja, pokrivaèa, èaša i zemljanog suða, uz to pšenice, jeèma, brašna, pržena žita, boba, leæe,
29 meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovèjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeðu."
Versículos relacionados com Druga knjiga o Samuelu, 17:
2 Samuel 17 opisuje Aitofelov plan da napadne Davida i njegove sljedbenike dok su u bijegu. Međutim, Husaijevo vijeće, koje se pridružilo Davidu, prevladava i plan Aitofel je frustriran. Tada David i njegovi sljedbenici prelaze rijeku Jordan i pripremaju se suočiti se s Absalomom i njegovim sljedbenicima. Slijedi pet stihova povezanih s temama koje su upućene u 2 Samuela 17:
Psalam 3:6: "Neću se bojati deset tisuća ljudi koji su se stavili protiv mene i okružili me." Ovaj psalam, koji je napisao David, izražava svoje povjerenje u Boga u lice prijetnje koju su predstavljali Absalom i njegovi sljedbenici, čak i ako su mnogi.
Psalam 27:1: "Gospodin je moje svjetlo i moje spasenje; kome ću se bojati? Je li Gospod tvrđava mog života; kome ću se bojati?" David prepoznaje Božju zaštitu i pomaže usred Absalomove nesreće i zavjere.
Psalam 41:11: "Zato znam da mi ugodite, da me neprijatelj ne pobjeđuje." David se raduje sigurnosti da je Bog na njegovoj strani i neće dopustiti da njegovi neprijatelji trijumfiraju nad njim.
Psalam 55:22: "Baci brigu o Gospodinu i on će vas izdržati; nikada neće dopustiti da se pravednici trese." David potiče svoje sljedbenike da vjeruju Bogu i da pokrenu zabrinutost zbog njega, uvjeren da će ih podržati.
Psalam 62:1-2: "Samo u Bogu očekujem da moja duša šuti; on dolazi do mog spasenja. Samo je on moj stijena i moje spasenje; to je moja obrana; neću biti jako potresan." Ovaj psalam izražava Davidovo povjerenje u Boga kao svoje spasenje i zaštitu usred nevolja i napada njegovih neprijatelja.
Kapitel: