1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe dati svoju kæer za ženu Benjaminovu sinu."
2 I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i jecajuæi.
3 Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreæa morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"
4 Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice.
5 Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi.
6 Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.
7 Kako æemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neæemo dati svojih kæeri za žene?"
8 Zato zapitaše: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu.
9 Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu.
10 Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim maèem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom.
11 Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše.
12 I našli su meðu stanovnicima Jabeša u Gileadu èetiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.
13 Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir.
14 Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one meðu ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.
15 Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve naèinio prazninu meðu Izraelovim plemenima.
16 "Kako æemo naæi žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?"
17 Rekoše još: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela?
18 A ne možemo im dati svoje kæeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!"
19 "Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.
20 I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.
21 Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziðu da plešu u kolu, vi iskoèite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izmeðu šilskih kæeri pa otiðite u Benjaminovu zemlju.
22 A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se prituže na vas, mi æemo im reæi: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"
23 Benjaminovci uèiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.
24 Izraelci se tada raziðoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.
25 U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se èinilo da je pravo.
Versículos relacionados com Knjiga o sucima, 21:
Poglavlje 21 knjige sudaca pripovijeda ishod rata između Izraelaca i plemena Benjamina, što je rezultiralo gotovo izumiranjem potonjeg. Suočeni sa situacijom, Izraelci traže način da osiguraju kontinuitet Benjaminovog plemena bez nepoštivanja Božjeg zakona, koji je zabranio brak između Izraelaca i Benjamita. U tom kontekstu, donose se kontroverzne odluke koje uključuju otmicu žena i kršenje zakona o nasljeđivanju. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim sucima 21:
Ponovljeni zakon 25:5: "Ako braća žive zajedno, a jedna od njih umre, i nemaju sina, supruga pokojnika neće se oženiti čudnim muškarcem; njegov brat -in će joj se pridružiti, odvesti je za ženu i tako ispuniti Dužni brat -in -law. " Ovaj stih spominje zakon o braku Levirata, koji je utvrdio da bi se čovjek trebao oženiti udovicom svog pokojnog brata da nije napustio mušku djecu. Ovaj se zakon navodi u sucima, poglavlje 21 kao moguće rješenje problema nedostatka žena na raspolaganju za brak među Benjamitama.
Suci 21:1: "Izraelski muškarci zakleli su se u Mispá, rekavši:" Nitko od nas neće svojoj kćeri dati ženu Benjamitu. " Ovaj stih ilustrira ograničenje koje su Izraelci nametnuli brak s Benjamitima.
Levit 18:16: "Ne odbacite brata, imajući veze sa svojom ženom." Ovaj se stih odnosi na zakon koji je zabranio preljubu i kršenje bračnog odnosa drugog čovjeka. U sucima 21 poglavlje, ovaj se zakon krši kada žene Jabes-Gilead otete da prežive Benjamitesove supruge.
Ponovljeni zakon 24:16: "Roditelji neće biti ubijeni zbog svoje djece, niti svoje djece zbog svojih roditelja; svaki će biti ubijen vlastitim grijehom." Ovaj stih naglašava načelo pojedinačne pravde, prema kojem svaka osoba mora odgovoriti na svoja djela. U sucima 21 poglavlje, ovaj se načelo krši kada Izraelci odluče ubiti stanovnike Jabes-Gileada, koji nisu sudjelovali u ratu protiv Benjamina, kako bi pružili supruge preživjelim Benjamitima.
Suci 21:25: "U one dane u Izraelu nije bilo kralja; svaki je učinio ono što je mislio da je najviše ravno." Ovaj je stih ponavljanje zbora koji se nekoliko puta pojavljuje u knjizi sudaca i sažima situaciju anarhije i nedostatak vodstva koji su karakterizirali ovo razdoblje povijesti Izraela. Suci poglavlje 21 još je jedan primjer kaosa i nasilja zbog nedostatka centraliziranog autoriteta.
Kapitel: