1 Stoga mimoiðimo poèetnièki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajuæi iznovice temelja: obraæenje od mrtvih djela i vjera u Boga,
2 nauèavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuæe mrtvih i vjeèni sud.
3 To æemo pak uèiniti, dakako, ako Bog da.
4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,
5 i okusili Lijepu rijeè Božju i snage buduæega svijeta,
6 pa otpali, nemoguæe je opet se obnoviti na obraæenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.
7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju èesto pada i raða raslinjem korisnim onima za koje se i obraðuje, prima blagoslov od Boga;
8 ona pak koja donosi trnje i draè, odbaèena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!"
9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujuæi svetima.
11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade
12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obeæano.
13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeæanje, jer se nije imao kime veæim zakleti, zakle se samim sobom:
14 Uistinu, blagosloviti, blagoslovit æu te i umnožiti, umnožit æu te.
15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obeæano.
16 Ljudi se doista kunu onim tko je veæi i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre.
17 Tako i Bog: htio je baštinicima obeæanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamèi zakletvom
18 da bismo po dva nepromjenljiva èina - u kojima je nemoguæe da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuðene nade.
19 Ona nam je kao pouzdano i èvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese,
20 kamo je kao preteèa za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki sveæenik po redu Melkisedekovu. ÷MELKISEDEKOVU
Versículos relacionados com Poslanica Hebrejima, 6:
Hebrejski poglavlje 6 govori o važnosti upornosti u vjeri i upozorava na opasnosti otpadništva. Kaže se da oni koji su bili prosvijetljeni, koji su doživjeli dobru Božju riječ i sile buduće ere, ali tada pad, ne mogu se vratiti na pokajanje, jer oni opet razapljuju Sina Božjeg. U nastavku je pet stihova povezanih s ovom temom, po redoslijedu blizine tema poglavlja:
Hebrejima 3:14: "Jer postajemo Kristovi sudionici, sve dok zapravo držimo samopouzdanje koje smo imali u početku čvrsto." Ovaj stih govori o važnosti održavanja vjere i povjerenja u Krista do kraja.
Matej 24:13: "Ali onaj koji ustraje na kraju bit će spašen." Ovaj stih naglašava važnost upornosti u vjeri, čak i tijekom teških i opasnih vremena.
Kološanima 1:22-23: "Međutim, sada ih je pomirio s fizičkim Kristovim tijelom smrti, kako bi ih pred njemu predstavio kao svete, uhvatljive i slobodne ljude od bilo koje optužbe, pod uvjetom da i dalje podnesete i čvrste u vjeri . Bez udaranja od nade u evanđelje koje je čuo. " Ovaj stih naglašava važnost ostajanja čvrstog u vjeri i ne odmaknuti se od nade evanđelja.
1 Ivan 2:24-25: "Stoga, ono što ste čuli od početka ostaje u vama. Ako ono što je čulo od početka ostane u vama, ostat ćete i u Sinu i Ocu. I ovo je obećanje da će to obećanje Napravio je: Vječni život. " Ovaj stih naglašava važnost održavanja vjere i poruke koja je od početka naučena da ostane u Kristu i Ocu.
Filipljanima 3:12-14: "Nije da sam sve to već stekao ili sam se usavršio, ali nastavljam to postići, jer mi je i za to stigao i Krist Isuse. I braćo, ne mislim da sam to već jesam već imao sam Došao do njega, ali jedno što radim: zaboravljajući stvari koje su zaostajale i napredovali onima koji su kasnije, ja nastavljam do cilja, kako bih osvojio nagradu nebeskog takozvanog Boga u Kristu Isusu. " Ovaj stih govori o potrebi da se nastavi baviti duhovnom zrelošću i cilju dobivanja nagrade nebeskog tako privučenog Boga u Kristu Isusu.
Kapitel: