1 Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i èovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost.
2 Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, èistomu i neèistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.
3 Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima.
4 Jer onaj tko je meðu živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav.
5 Živi barem znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.
6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u èem što biva pod suncem.
7 Zato s radošæu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu veæ prije svidjelo tvoje djelo.
8 U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi.
9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.
10 I što god nakaniš uèiniti, uèini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš.
11 Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za uèene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže.
12 Èovjek ne zna svoga èasa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaæene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.
13 Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se uèini velikom:
14 Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve.
15 Ali se u njemu naðe èovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošæu, a poslije se nitko nije sjeæao toga èovjeka.
16 Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove rijeèi.
17 Blage se rijeèi mudraca bolje èuju nego vika zapovjednika nad luðacima.
18 Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.
Versículos relacionados com Propovjednik, 9:
Propovjednik 9 poglavlje je koje govori o neizbježnoj smrti i prolaznoj životu. Autor razmišlja o nepredvidivosti događaja i činjenici da smrt dolazi svima, bez obzira na njihova dostignuća ili neuspjehe. Stihovi odabrani u nastavku pomažu u proširenju ovih tema:
Psalam 89:48: "Koji čovjek živi i ne vidi smrt ili tko se može riješiti snage grobnice?" Ovaj stih naglašava neizbježnost smrti i prolaznost ljudskog života.
Psalam 90:12: "Nauči nas da kažemo svoje dane na takav način da dostignemo mudra srca." Ovaj stih naglašava važnost vrednovanja vremena koje imamo, jer je život kratak i prolazan.
Hebrejima 9:27: "I baš kao što je muškarcima naređeno da umre jednom, nakon toga, prosuđivanje." Ovaj stih ističe da je smrt neizbježan događaj i da će slijediti božanska prosudba.
Luka 12:19-20: "I reći ću svojoj duši: imate puno robe dugi niz godina; odmori se, jedite, pijte i lomimo. Ali Bog mu je rekao, ludo, večeras će vas pitati svoju dušu; I što ste pripremili, za tko će to biti? " Ovaj stih upozorava na bahatost i saučesnost, sjećajući se da smrt može doći u bilo koje vrijeme i da moramo biti pripremljeni.
2. Korinćanima 5:1: "Jer znamo da ako se naša zemaljska kuća ovog tabernakula može paradirati, imamo zgradu od Boga, kuću koju ne izrađuju vječne ruke na nebu." Ovaj stih govori o kršćanskoj nadi zagrobnog života, koja nudi utjehu i perspektivu usprkos neizbježnoj smrti.
Kapitel: