1. Kad su okolni narodi èuli da je žrtvenik ponovo sagraðen a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše

2. i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo meðu njima; poèeli su ubijati i progoniti taj narod.

3. Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i doèepao se plijena.

4. Sjetio se i zloæe Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke.

5. Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima.

6. Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem.

7. Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu.

8. Zauze Jazer sa selima njegova podruèja, a zatim se vrati u Judeju.

9. Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvrðavu Datemu.

10. Poslali su Judi i njegovoj braæi pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište.

11. Spremaju se da osvoje tvrðavu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom.

12. Doði sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših veæ palo.

13. Pogubili su svu našu braæu naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuæu ljudi."

14. Dok se to pismo još èitalo, doðoše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjeæe, donoseæi iste vijesti:

15. "Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe."

16. A kad su Juda i narod to èuli, sazvaše veliku skupštinu da vijeæaju što da uèine za svoju braæu izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja.

17. Juda tada reèe bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braæu u Galileji! A ja i brat Jonatan poæi æemo u Galaaditidu."

18. Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom.

19. I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo."

20. Šimunu su dali tri tisuæe ljudi za Galileju, a Judi osam tisuæa ljudi za Galaaditidu.

21. Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide.

22. Ostavili su na bojištu oko tri tisuæe ljudi, od kojih je pokupio plijen.

23. Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošæu.

24. A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeðoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom.

25. Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braæi u Galaaditidi:

26. kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrðeni veliki gradovi;

27. kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odluèio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.

28. Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom maèa i pokupi plijen.

29. Odande je krenuo dalje noæu i približio se tvrðavi.

30. Kad je svanula zora a oni podigli oèi, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvrðavu; veæ su napadali.

31. Videæi da je napadaj poèeo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu,

32. Juda reèe ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braæu!"

33. Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše.

34. Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisuæa.

35. Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali.

36. Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide.

37. Poslije tih dogaðaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka.

38. Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku;

39. najmili su i Arape kao pomoæne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne.

40. Timotej reèe zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove èete približili vodi: "Ako prvi prijeðe i udari na nas, neæemo mu moæi odoljeti jer æe imati prednost;

41. a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeæi æemo mi, udariti i nadvladati ga."

42. Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: "Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj."

43. On prijeðe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram.

44. Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti.

45. Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najveæeg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji.

46. Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguæe zaobiæi ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj.

47. Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem.

48. Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeèima: "Pustite nas da proðemo preko vaše zemlje, da doðemo u svoju; nitko vam neæe uèiniti nikakve štete, samo æemo proæi." Ali im nisu htjeli otvoriti.

49. Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu.

50. Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu noæ napadao, i grad mu pade u ruke.

51. Posjekao je sve muško oštricom maèa, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih.

52. Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu.

53. Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju.

54. Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.

55. Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom,

56. Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, èuli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše:

57. "Proslavimo se i mi, poðimo protiv pogana što su oko nas!"

58. I tako dadoše naloge èetama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju.

59. Gorgija iziðe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije.

60. Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih meða. Palo je u taj dan meðu izraelskim narodom oko dvije tisuæe ljudi.

61. Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu braæu, nego mišljahu da æe se istaknuti hrabrošæu.

62. Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu.

63. Plemeniti Juda i njegova braæa uživali su veliku èast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god èuli za njihova imena.

64. Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im.

65. Juda je sa svojom braæom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrðave, a kule naokolo sve popalio.

66. Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i proðe Marisu.

67. Toga su dana u boju pali sveæenici koji su se htjeli istaæi hrabrošæu pa se nepromišljeno upustili u boj.

68. Juda se uputio u Azot u filistejskom podruèju i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljaèkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.





“A ingenuidade e’ uma virtude, mas apenas ate certo ponto; ela deve sempre ser acompanhada da prudência. A astúcia e a safadeza, por outro lado, são diabólicas e podem causar muito mal.” São Padre Pio de Pietrelcina