1. Pouèna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

2. Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namaèe kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

3. Korakni k ruševinama vjeènim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

4. Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

5. Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

6. sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

7. Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

8. Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!"

9. Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko meðu nama ne zna dokle ...

10. Dokle æe se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoæe li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

11. Zašto povlaèiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

12. No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

13. Ti svojom silom rasjeèe more, smrska glave nakazama u vodi.

14. Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

15. Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

16. Tvoj je dan i noæ je tvoja, ti uèvrsti mjesec i sunce;

17. ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

18. Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

19. Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

20. Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

21. Ne daj da jadnik otiðe postiðen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

22. Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

23. Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!





“Quando fizer o bem, esqueça. Se fizer o mal, pense no que fez e se arrependa.” São Padre Pio de Pietrelcina