Gefunden 1253 Ergebnisse für: Daj

  • A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oèima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." (Knjiga Postanka 20, 16)

  • "Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." (Knjiga Postanka 23, 4)

  • "Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 11)

  • a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" (Knjiga Postanka 23, 13)

  • Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!" (Knjiga Postanka 24, 17)

  • ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! - (Knjiga Postanka 24, 43)

  • Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' (Knjiga Postanka 24, 45)

  • Reèe Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. (Knjiga Postanka 25, 30)

  • Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: (Knjiga Postanka 26, 28)

  • Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. (Knjiga Postanka 27, 28)

  • Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" (Knjiga Postanka 27, 29)

  • A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. (Knjiga Postanka 28, 3)


“É doce o viver e o penar para trazer benefícios aos irmãos e para tantas almas que, vertiginosamente, desejam se justificar no mal, a despeito do Bem Supremo.” São Padre Pio de Pietrelcina