Gefunden 24 Ergebnisse für: Roboam

  • Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" (Druga knjiga Ljetopisa 10, 6)

  • Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. (Druga knjiga Ljetopisa 10, 17)

  • Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. (Druga knjiga Ljetopisa 10, 18)

  • Roboam, stolujuæi u Jeruzalemu, poèe dizati tvrde gradove po Judeji. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 5)

  • Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kæer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kæer Jišajeva sina Eliaba, (Druga knjiga Ljetopisa 11, 18)

  • Roboam je ljubio Abšalomovu kæer Maaku više od svih svojih žena i inoèa, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoèa i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kæeri. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 21)

  • I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braæom, jer ga je naumio postaviti za kralja. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 22)

  • Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaèao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 1)

  • Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 10)

  • Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 13)

  • Potom Roboam poèinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 16)

  • Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. (Evanðelje po Mateju 1, 7)


“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina