Gefunden 209 Ergebnisse für: Svojega

  • I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!" (Ezekiel 3, 11)

  • Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. (Ezekiel 3, 12)

  • Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet æeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on æe umrijeti sa svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tražiti raèun za krv njegovu. (Ezekiel 3, 18)

  • A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æeš spasiti svoj život. (Ezekiel 3, 19)

  • Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu! (Ezekiel 4, 17)

  • Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. (Ezekiel 7, 20)

  • Zato, sine èovjeèji, spremi izgnanièki zavežljaj i njima na oèi obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnièki. (Ezekiel 12, 3)

  • "Sine èovjeèji, okreni lice protiv kæeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: (Ezekiel 13, 17)

  • okrenut æu se protiv njega i uèinit æu od njega poslovièan primjer: iskorijenit æu ga iz svojega naroda! I znat æete da sam ja Jahve. (Ezekiel 14, 8)

  • Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga iz svojega naroda izraelskoga. (Ezekiel 14, 9)

  • Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. (Ezekiel 16, 15)

  • Ali æu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit æu s tobom Savez vjeèan. (Ezekiel 16, 60)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina