Gefunden 158 Ergebnisse für: sveti tamjan

  • Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više neæe k tebi ulaziti neobrezani i neèisti. (Izaija 52, 1)

  • Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vjeèno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaèenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. (Izaija 57, 15)

  • Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen; èastiš li ga odustajuæ' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - (Izaija 58, 13)

  • Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi. (Izaija 60, 6)

  • Oni æe se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe æe zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'." (Izaija 62, 12)

  • Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. (Izaija 63, 10)

  • Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuèe iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? (Izaija 63, 11)

  • Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. (Izaija 64, 9)

  • S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju! (Jeremija 6, 4)

  • Što æe mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše." (Jeremija 6, 20)

  • Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete, (Jeremija 7, 9)

  • Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi. (Jeremija 32, 29)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina