Gefunden 310 Ergebnisse für: uèini

  • Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan. (Knjiga Postanka 34, 18)

  • Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuæe. (Knjiga Postanka 40, 14)

  • Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. (Knjiga Postanka 43, 17)

  • A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio. (Knjiga Postanka 44, 2)

  • Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. (Knjiga Postanka 48, 17)

  • Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreæi: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog uèini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea. (Knjiga Postanka 48, 20)

  • Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. (Knjiga Postanka 50, 20)

  • Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini. (Knjiga Izlaska 4, 28)

  • Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da žabe navale na egipatsku zemlju." (Knjiga Izlaska 8, 1)

  • I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. (Knjiga Izlaska 8, 20)

  • I Jahve uèini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. (Knjiga Izlaska 8, 27)

  • Sutradan Jahve tako i uèini. Sva stoka Egipæana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. (Knjiga Izlaska 9, 6)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina