1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"
2 "Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori.
3 "Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe.
4 Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci.
5 "Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."
6 Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.
7 "Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela.
8 "Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat æe poruci drugoga znamenja.
9 A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu æe se u krv pretvoriti."
10 "Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak."
11 "Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!
12 Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad budeš govorio i kazivat æu ti što æeš govoriti."
13 "Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!"
14 Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat æe se u srcu.
15 Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi.
16 Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto usta, a ti æeš njemu biti mjesto Boga.
17 Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja."
18 Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se vratim braæi u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Poði u miru!" - reèe Jitro Mojsiju.
19 I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život."
20 Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap.
21 Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode.
22 Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac.
23 Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'"
24 Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga ubije.
25 Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reèe.
26 I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž".
27 Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga.
28 Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini.
29 Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca.
30 Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda.
31 Narod je bio uvjeren, i pošto èuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše nièice i pokloniše se.
Versículos relacionados com Knjiga Izlaska, 4:
Poglavlje 4 Egzodusa pripovijeda nastavak razgovora između Boga i Mojsija, nakon što je pozvan da oslobodi narod Izraela iz ropstva u Egiptu. Mojsije izražava svoje sumnje i zabrinutosti zbog njegove sposobnosti da vodi narod i uvjeri faraona da ih pusti. Bog tada izvršava neke znakove i čuda kako bi dokazao svoju moć Mojsiju i pokazao da će biti s njim u svojoj misiji. Zatim pet stihova povezanih s temama koje su se odnosile u Izlasku 4:
Postanak 12:2: "I učinit ću vam sjajnu naciju i blagosloviti vas i povećat ću vaše ime; i vi ćete biti blagoslov." Ovaj stih naglašava kako je Bog obećao da će blagosloviti i umnožavati Abrahamovo potomstvo i kako je ovo obećanje relevantno za povijest egzodusa, jer su narod Izraela Abrahamov potomak i to je nacija koju mu je Bog obećao.
Izaija 41:20: "Da svi mogu vidjeti i znati, razmotriti i zajedno shvatiti da je Gospodnju ruka to učinila, a svetac Izraela stvorio ga je." Ovaj stih naglašava kako Bog koristi znakove i čuda kako bi pokazao svoju moć i dokazao da ste sa svojim sljedbenicima. To je relevantno za poglavlje 4 Izlaska, gdje Bog izvodi znakove i čuda kako bi uvjerio Mojsija i narod Izraela njegove moći.
Psalam 77:14: "Vi ste bog koji je stvorio čuda; svoju ste snagu dali do znanja među narodima." Ovaj stih također naglašava Božju sposobnost izvođenja znakova i čuda kako bi pokazao svoju moć i napravio svoju volju. To je relevantno za povijest egzodusa, gdje Bog koristi znakove i čuda kako bi oslobodio narod Izraela od ropstva u Egiptu.
Izaija 42:8: "Ja sam Gospodin; ovo je moje ime; moja slava, za drugo, neću dati, niti pohvale slikama skulpture." Ovaj stih ističe Božju jedinstvenost i ekskluzivnost kao jedini istinski Bog. To je relevantno za povijest egzodusa, za oslobađanje naroda Izraela iz ropstva u Egiptu svjedočanstvo je o jedinstvenoj i ekskluzivnoj moći Boga.
Psalam 121:2: "Moja pomoć dolazi od Gospodina, koji je napravio nebo i zemlju." Ovaj stih naglašava važnost povjerenja Bogu za pomoć i zaštitu, a ne vjerovanje vlastitim vještinama ili resursima. To je relevantno za poglavlje 4 Izlaska, gdje Mojsije izražava sumnje i zabrinutost zbog njegove sposobnosti da vodi narod Izraelove, a Bog mu pokazuje da će biti s njim u svojoj misiji.
Chapters: