1 Zatim nakon èetrnaest godina opet uziðoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita.
2 Uziðoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanðelje koje propovijedam meðu poganima da ne bih možda, ili da nisam, trèao uzalud.
3 Èak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,
4 i to radi uljeza, lažne braæe, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas uèinili robovima.
5 Ne, ni naèas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanðelja ostane kod vas!
6 A oni koji štogod znaèe - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.
7 Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanðelje za neobrezane, kao Petru za obrezane -
8 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu meðu obrezanima, bio je na djelu i po meni meðu poganima -
9 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi æemo meðu pogane, a oni meðu obrezane!
10 Samo neka se sjeæamo siromaha, što sam revno i èinio.
11 A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu:
12 doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni doðoše, poèeo se povlaèiti i odvajati bojeæi se onih iz obrezanja.
13 Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošæu.
14 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanðelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
15 Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva".
16 Ali znamo: èovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neæe opravdati.
17 Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu oèitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto!
18 Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik.
19 Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet.
20 Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.
21 Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.
Versículos relacionados com Poslanica Galaæanima, 2:
Galaćanima 2 bavi se sukobom Paula i judaizera koji su podučavali da pogani trebaju slijediti mozaički zakon kako bi se spasili. U ovom poglavlju Pavao brani svoju apostolsku vlast i svoju poruku spasenja vjerom u Isusa Krista, a ne djelima zakona. Također izvještava o svom susretu s Petrom u Antiohiji, gdje se Petar ponašao licemjerno dok je odlazio od pogana zbog pritiska judaizera. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Galaćanima 2:
Rimljanima 3:28: "Stoga zaključujemo da je čovjek opravdan vjerom, bez obzira na djela zakona." Ovaj stih ponovno potvrđuje Pavlovu središnju poruku u Galaćanima 2 da je spasenje vjerom u Isusa Krista, a ne djelima zakona.
Efežanima 2:8-9: "Jer mi se milošću spašava, vjerom; a to ne dolazi od vas, to je Božji dar; ne iz djela, tako da nitko ne može slaviti." Ovaj stih također pojačava ideju da je spasenje milošću Božjom, primljenom vjerom, a ne djelima zakona.
Djela 15:1: "Tada su neki muškarci koji su porijeklom iz Judeje podučavali svoju braću, ako se ne obrezuju običaju Mojsijeva, ne možete se spasiti." Ovaj stih ilustrira sukob između judaizera i poganskih kršćana, koji su vjerovali da su obrezivanje i poslušnost zakonu potrebni za spas.
Djela 15:10: "Zašto sada pokušavate Boga, stavite na grlić učenika u jarmu koji ni naši roditelji ni mi ne bi mogli stajati?" Ovaj je stih deklaracija o Petru za vrijeme Jeruzalemskog vijeća, gdje je priznao da je zakon o mozaiku pretežan za pogane i da ih je spasila milost Božja, baš kao i Židovi.
Kološanima 2:16-17: "Stoga vas nitko ne osuđuje zbog jela ili pijenja, ili zbog dana gozbe, ili mladog mjeseca, ili subote, koje su sjene stvari koje će doći; je od Krista. " Ovaj stih naglašava da su prakse mozaičkog zakona, poput dana blagdana i subote, bile sjene onoga što je trebalo u Kristu i više nisu bile potrebne za spasenje.
Chapters: