1 I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku.
2 Šator je uistinu bio ureðen: prvi, u kojem bijaše svijeænjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja;
3 iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama -
4 u njoj zlatni kadionik i Kovèeg saveza, sav optoèen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploèe Saveza;
5 povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti.
6 Pošto je to tako ureðeno, u prvi Šator stalno ulaze sveæenici obavljati bogoslužje,
7 a u drugi jednom godišnje samo veliki sveæenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda.
8 Time Duh Sveti oèituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator.
9 To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika -
10 sve same na iæima i piæima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do èasa ispravka.
11 Krist se pak pojavi kao Veliki sveæenik buduæih dobara pa po veæem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja -
12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uðe jednom zauvijek u Svetinju i naðe vjeèno otkupljenje.
13 Doista, ako veæ poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo junièin posveæuje oneèišæene, daje tjelesnu èistoæu,
14 koliko æe više krv Krista - koji po Duhu vjeènom samoga sebe bez mane prinese Bogu - oèistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
15 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeæanu vjeènu baštinu.
16 Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporuèitelja.
17 Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporuèitelj živi.
18 Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.
19 Pošto je svemu narodu priopæio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi
20 govoreæi: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;
21 a onda krvlju slièno poškropi i Šator i sve bogoslužno posuðe.
22 I gotovo se sve po zakonu èisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.
23 Ako se dakle time èiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko èisti žrtvama od tih uspješnijima.
24 Krist doista ne uðe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.
25 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki sveæenik svake godine ulazi u Svetinju s tuðom krvlju;
26 inaèe bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
27 I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,
28 tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi æe se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga išèekuju sebi na spasenje.
Versículos relacionados com Poslanica Hebrejima, 9:
Hebrejima 9 bavi se uglavnom usporedbom sustava starozavjetnog žrtvovanja i žrtve Isusa Krista, koji se ponudio kao vječna žrtva. Nadalje, poglavlje također naglašava važnost krvi u remisiji grijeha i potrebe da se jedna smrt iscrpi za grijehe cijelog čovječanstva.
Levit 17:11: "Jer život mesa je u krvi. Doći ću do oltara kako bih se pomirio za vaše duše, jer će krv učiniti pomirenje po životu." Ovaj stih naglašava važnost krvi kao sredstvo pomirenja za grijehe.
Hebrejima 9:22: "I gotovo sve stvari, prema zakonu, pročišćavaju se krvlju; i bez krvoprolića nema remisije." Ovaj stih pojačava važnost krvi u remisiji grijeha i ističe potrebu za žrtvom krvoprolića za remisiju.
Izaija 53:5-6: "Ali on je ranjen zbog naših prijestupa i tla zbog naših bezakonja; kazna koja nam donosi mir bila je na njemu, a njegovim koracima smo izliječeni. Svi smo zalutali kao ovce svaku od ovce obrisao se svojim putem, ali Gospodin je na njega napustio bezakonu svih nas. " Ovaj stih opisuje Isusovu smrt kao žrtvu za grijehe čovječanstva, ističući važnost njegove smrti kao pomirenja za grijehe.
Hebrejima 10:4: "jer je nemoguće da krv bikova i koza ukloni grijehe." Ovaj stih pojačava ideju da sustav Starog zavjeta nije bio dovoljan da se ispriča za grijehe, ističući potrebu za savršenom žrtvom za remisiju.
Hebrejima 10:10: "U kojem će biti posvećen oblogom tijela Isusa Krista, napravljenog jednom i zauvijek." Ovaj stih naglašava jedinstvenost žrtve Isusova, koji se ponudio kao vječna žrtva kako bi se ispustio za grijehe čovječanstva, naglašavajući superiornost Isusove žrtve u odnosu na žrtve Starog zavjeta.
Chapters: