1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.
2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:
3 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
4 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuæa ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.
5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.
6 Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost!
7 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,
8 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oèi da ne vide, uši da ne èuju sve do dana današnjega.
9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaæom.
10 Nek im potamne oèi da ne vide i leða im zauvijek pogni!
11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.
12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li æe više to biti njihov puni broj?
13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam
14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.
15 Jer ako je njihovo odbaèenje izmirenje svijeta, što li æe biti njihovo prihvaæanje ako ne oživljenje od mrtvih?
16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.
17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajednièar korijena, soènosti masline,
18 ne uznosi se nad grane. Ako li se hoæeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.
19 Reæi æeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.
20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!
21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neæe poštedjeti.
22 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inaèe æeš i ti biti odsjeèen.
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit æe pricijepljeni; ta moæan je Bog da ih opet pricijepi.
24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeèen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li æe lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
25 Jer ne bih htio, braæo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuæe zadesilo Izraela dok punina pogana ne uðe.
26 I tako æe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doæi æe sa Siona Otkupitelj, odvratit æe bezbožnost od Jakova.
27 I to æe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.
28 U pogledu evanðelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.
29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji!
30 Doista, kao što vi nekoæ bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrðe
31 tako i oni sada po milosrðu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrðe.
32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?
35 Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo?
36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.
Versículos relacionados com Poslanica Rimljanima, 11:
Rimljani 11 bavi se uglavnom odnosom Židova i pogana u kršćanskoj vjeri, naglašavajući Božji suverenitet i njihov izbor i pozvan na narod Izraela. Štoviše, u ovom poglavlju ističe važnost vjere u Krista i njegovo otkupno djelo za spasenje svih ljudi, i Židova i pogana.
Izaija 59:20: "Otkupitelj će doći na Sion i onima koji se pretvaraju u Jakov, kažu Gospod." Ovaj je stih citiran u Rimljanima 11:26 kako bi se naglasio Božje obećanje da će spasiti svoj izabrani narod, uključujući Židove i pogane koji vjeruju u Isusa kao Mesiju i Spasitelja.
Psalam 94:14: "Jer Gospodin neće napustiti svoj narod, niti će njegovo nasljedstvo napustiti." Ovaj stih naglašava Božju vjernost njegovom narodu i njegovom savezu, čak i kad ne uspiju. To je relevantno za temu Rimljana 11, koja ističe Božji izbor i pozivanje ljudima Izraela, unatoč njihovoj neposlušnosti i nevjerici.
Ponovljeni zakon 32:21: "Stoga ću ih izazvati da ne ljudi, a luda nacija zadirći ću ih." Ovaj je stih citiran u Rimljanima 10:19 kako bi ilustrirao kako je Bog proširio spasenje i na pogane, uzrokujući zavist i ljubomoru Židova. To je relevantno za temu Rimljana 11, koja ističe kako Bog ima veću svrhu u proširenju spasenja na sve ljude, uključujući Židove i pogane.
Psalam 69:22-23: "Budite svoj stol prije njih u petlji i njihov prosperitet u zamci. Zampnuli su oči tako da ih ne bi vidjeli i natjerali ih da neprestano trese." Ovaj je stih citiran u Rimljanima 11:9-10 kako bi se naglasio Božji sud onima koji ga odbacuju, uključujući Židove i pogane koji ne vjeruju u Isusa. To ističe važnost vjere u Krista za spasenje.
Psalam 117:1: "Pohvale Gospodinu, sve narode, hvale ga, svi narodi." Ovaj stih naglašava proširenje Božjeg spasenja na sve ljude, bez obzira na njegovo podrijetlo ili rasu. To je relevantno za temu Rimljana 11, koja ističe Božji suverenitet i njegov izbor da spasi i Židove i pogane i važnost vjere u Krista za spasenje.
Chapters: