1 Tada je Juda doèuo za Rimljane: kako su moæni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraæaju i kako su veoma jaki.
2 Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,
3 o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata,
4 kako su razboritošæu i ustrajnošæu zavladali svim onim podruèjem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak.
5 Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.
6 Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima.
7 Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici plaæaju težak danak, da dadu taoce i prepuste im
8 zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu.
9 Kad su pak neki iz Grèke naumili doæi da ih istrijebe,
10 Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovoðu. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrðave i podjarmili ih sve do danas.
11 A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili.
12 Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji èuju za njihovo ime.
13 Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojaèali.
14 Unatoè svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio.
15 Osnovali su vijeæe u kojem svaki dan vijeæa trista i dvadeset èlanova, savjetujuæi se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja.
16 Svake godine povjeravaju jednome èovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog èovjeka slušaju: meðu njima nema ni zavisti ni ljubomore.
17 Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuæe, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez
18 da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grèko kraljevstvo porobljuje Izraela.
19 Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili:
20 "Juda zvan Makabej i njegova braæa sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje."
21 Taj se zahtjev senatorima svidio.
22 Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronèane ploèe i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:
23 "Neka sreæa prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A maè i neprijatelj bio od njih daleko!
24 Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat,
25 židovski æe se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale.
26 Protivnicima neæe davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni laðama. Tako je zakljuèio Rim. I on æe vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo.
27 Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani æe se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike.
28 Napadaèima neæe se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni laða. Tako je zakljuèio Rim i on æe se ovih obaveza držati bez prijevare.
29 Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom.
30 Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to uèiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to æe ih obvezivati.
31 Što se tièe zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zašto pritišæeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike?
32 Potuže li se još jednom na tebe, ustat æemo na obranu njihovih prava i zavojštit æemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"
Versículos relacionados com Prva knjiga o Makabejcima, 8:
Poglavlje 8. knjige 1 Maccabees govori o političkim i diplomatskim odnosima između židovskog naroda i Rimske Republike. Priča kao da je Juda Macabeu, vođa židovske pobune protiv dominacije Seleucida, tražio pomoć od Rima kako bi se osigurala neovisnost svog naroda. Stihovi u nastavku izabrani su za njihovu vezu s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Rimljanima 13:1-2: "Svaka je osoba podvrgnuta nadređenim vlastima; jer ne postoji autoritet koji ne dolazi od Boga; a vlasti koje postoje, Bog je pokrenuo. Tako da se onaj koji se protivi autoritetu opire Božjoj zaređenju odupireći A oni koji se odupiru donijet će osudu na sebe. " Ovaj odlomak iz Pavlovog pisma Rimljanima naglašava važnost podnošenja vlastima Božje vladine vlasti. To se može shvatiti kao teološko objašnjenje Saveza između Židova i Rimljana, budući da je Juda Macabeu tražio pomoć Rimljana kako bi oslobodio svoje ljude od ugnjetavanja u Seleucidu.
Mudre izreke 22:29: "Jeste li ikad vidjeli kvalificiranog čovjeka u njegovom radu? Bit će pred kraljevima; neće biti pred mračnim muškarcima." Ova poslovica naglašava važnost rada i sposobnost postizanja prepoznavanja vlasti. To se može primijeniti na strategiju Juda Macabeua da potraži pomoć Rimljana, predstavljajući im vještinu i snagu svog naroda u borbi protiv ugnjetavanja.
Propovjednik 3:1: "Sve ima svoje određeno vrijeme, a vrijeme je za svaku svrhu pod nebom." Ovaj stih ističe važnost ispravnog vremena u odlučivanju. To se može primijeniti na strategiju Juda Macabeua tražiti pomoć Rimljana u vrijeme kada je Republika proširila svoju moć i zainteresirana za uspostavljanje saveza s novim saveznicima.
Mudre izreke 21:31: "Konj je spreman za dan borbe, ali pobjeda dolazi od Gospoda." Ova poslovica naglašava važnost pripreme i planiranja, ali i potrebu da se prepozna da pobjeda dolazi od Boga. To se može shvatiti kao odraz strategije Juda Macabeua da traže pomoć Rimljana, koji bi mogli pružiti vojne resurse i diplomatsku podršku, ali na kraju bi pobjeda ovisila o Božjoj volji.
Propovjednik 9:18: "Bolja mudrost je bolja od ratnog oružja; a jedan grešnik uništava mnoge robe." Ovaj stih naglašava važnost mudrosti u odlučivanju i potrebu da se izbjegne nepotrebni sukobi. To se može primijeniti na strategiju Juda Macabeua tražiti pomoć Rimljana kao diplomatsko rješenje za seleucidno ugnjetavanje, a ne na produženi i potencijalno destruktivni rat.
Chapters: