Found 99 Results for: Žrtveniku

  • U vodi opere drobinu i noge pa u kad sažeže na žrtveniku svega ovna. Bila je to žrtva paljenica na ugodan miris - žrtva u èast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju. (Levitski zakonik 8, 21)

  • Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. Bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u èast Jahvi paljena. (Levitski zakonik 8, 28)

  • Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi što je bila na žrtveniku te poškropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine. (Levitski zakonik 8, 30)

  • Zatim Mojsije reèe Aronu: "Stupi k žrtveniku, prinesi svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu i tako izvrši obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvrši obred pomirenja, kako je Jahve naredio." (Levitski zakonik 9, 7)

  • Aron se primaèe žrtveniku i zakla tele žrtve za svoj vlastiti grijeh. (Levitski zakonik 9, 8)

  • A loj, bubrege i privjesak s jetre žrtve okajnice sažeže u kad na žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. (Levitski zakonik 9, 10)

  • Dodaju mu i žrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je sažeže u kad na žrtveniku. (Levitski zakonik 9, 13)

  • Drobinu i noge opere pa i njih na žrtveniku sažeže u kad povrh žrtve paljenice. (Levitski zakonik 9, 14)

  • Donijevši poslije toga žrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregršt i sažeže na žrtveniku u kad povrh jutarnje žrtve paljenice. (Levitski zakonik 9, 17)

  • Metnuvši te masne dijelove na grudi, sažga ih u kad na žrtveniku. (Levitski zakonik 9, 20)

  • Ispred Jahve izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade nièice. (Levitski zakonik 9, 24)

  • neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. (Levitski zakonik 16, 18)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina