Found 388 Results for: Božje lice
Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! (Prva knjiga Ljetopisa 16, 29)
Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovèeg saveza Jahvina i Božje sveto posuðe u Dom koji æe se sagraditi Jahvinu imenu!" (Prva knjiga Ljetopisa 22, 19)
Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao Božje stvari da uzvisi njegovu moæ; a Bog je dao Hemanu èetrnaest sinova i tri kæeri. (Prva knjiga Ljetopisa 25, 5)
Njegove braæe, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuæe i sedam stotina porodiènih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i Gadovim plemenom i nad polovinom Manašeova plemena za sve Božje poslove i za kraljevske poslove. (Prva knjiga Ljetopisa 26, 32)
TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice? (Druga knjiga Ljetopisa 2, 5)
i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja æu ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izlijeèit æu mu zemlju. (Druga knjiga Ljetopisa 7, 14)
Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u oèima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leða. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 6)
Ali je oko Božje bdjelo nad starješinama judejskim, te im nisu zabranili da rade dok obavijest nije otišla Dariju i stigao o tom pismeni odgovor. (Knjiga Ezrina 5, 5)
Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve. (Knjiga Ezrina 9, 4)
i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. (Knjiga Ezrina 9, 6)
Tada mi kralj reèe: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših (Knjiga Nehemijina 2, 2)
i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" (Knjiga Nehemijina 2, 3)