Found 544 Results for: Glas Božji

  • Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. (Knjiga Postanka 1, 2)

  • A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! (Knjiga Postanka 3, 17)

  • Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. (Knjiga Postanka 4, 23)

  • opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. (Knjiga Postanka 6, 2)

  • U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. (Knjiga Postanka 6, 4)

  • Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji. (Knjiga Postanka 21, 17)

  • "Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 6)

  • a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" (Knjiga Postanka 26, 5)

  • Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." (Knjiga Postanka 27, 22)

  • Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. (Knjiga Postanka 27, 38)

  • I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze. (Knjiga Postanka 28, 12)

  • Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. (Knjiga Postanka 30, 6)


“Se precisamos ter paciência para suportar os defeitos dos outros, quanto mais ainda precisamos para tolerar nossos próprios defeitos!” São Padre Pio de Pietrelcina