Found 199 Results for: Glavu
tada je ti èuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. (Prva knjiga o kraljevima 8, 32)
Elizej sjedio u svojoj kuæi i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" (Druga knjiga o kraljevima 6, 32)
Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. (Druga knjiga o kraljevima 7, 7)
I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj." (Druga knjiga o kraljevima 9, 3)
Jehu tada ustade i uðe u kuæu. Mladi mu èovjek izli ulje na glavu i reèe mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom. (Druga knjiga o kraljevima 9, 6)
A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to èula Izebela, namaza oèi, uresi glavu i pogleda s prozora. (Druga knjiga o kraljevima 9, 30)
Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu. (Prva knjiga Ljetopisa 10, 9)
Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je teška jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen. (Prva knjiga Ljetopisa 20, 2)
ti je èuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. (Druga knjiga Ljetopisa 6, 23)
Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedoèanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" (Druga knjiga Ljetopisa 23, 11)
Èuj, o Bože naš, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. (Knjiga Nehemijina 3, 36)
Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio! (Knjiga Nehemijina 9, 17)