Found 402 Results for: grad

  • i sveæenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno klièuæi, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste èuli. (Prva knjiga o kraljevima 1, 45)

  • Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. (Prva knjiga o kraljevima 3, 1)

  • Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kæeri, ženi Salomonovoj, (Prva knjiga o kraljevima 9, 16)

  • Tada prorok podiže mrtvo tijelo èovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. (Prva knjiga o kraljevima 13, 29)

  • A ti ustani i poði svome domu: tek što nogama stupiš u grad, djeèak æe umrijeti. (Prva knjiga o kraljevima 14, 12)

  • Kad je Zimri vidio da æe grad biti osvojen, uðe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. (Prva knjiga o kraljevima 16, 18)

  • Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija. (Prva knjiga o kraljevima 16, 24)

  • Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu (Prva knjiga o kraljevima 20, 2)

  • Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. (Prva knjiga o kraljevima 20, 30)

  • O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! (Prva knjiga o kraljevima 22, 36)

  • Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveæe. Konaèno, ostao je samo grad Kir Harešet; praæari su ga opkolili i tukli ga. (Druga knjiga o kraljevima 3, 25)

  • Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigoše noæu i opkoliše grad. (Druga knjiga o kraljevima 6, 14)


“O amor nada mais é do que o brilho de Deus nos homens”. São Padre Pio de Pietrelcina