Found 106 Results for: rijeèima
Po posljednjim Davidovim rijeèima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi od dvadeset godina naviše. (Prva knjiga Ljetopisa 23, 27)
A oni mu odgovoriše: "Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek biti sluge." (Druga knjiga Ljetopisa 10, 7)
Oni skupiše braæu, posvetiše se i doðoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim rijeèima da oèiste Jahvin Dom. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 15)
Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rijeèima Davida i vidioca Asafa; oni su poèeli hvaliti s najveæim veseljem i, pavši nièice, poklonili se. (Druga knjiga Ljetopisa 29, 30)
zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeèima: (Druga knjiga Ljetopisa 32, 6)
koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. (Knjiga Ezrina 9, 11)
Ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "Nebeski æe nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu." (Knjiga Nehemijina 2, 20)
Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odliènike rijeèima: "Vi nameæete teret svojoj braæi!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. (Knjiga Nehemijina 5, 7)
Ozija joj odgovori: "Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neæe usprotiviti tvojim rijeèima. (Judita 8, 28)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)
Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste? (Knjiga o Jobu 15, 3)
Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? (Knjiga o Jobu 16, 3)