Found 142 Results for: svako
U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoæe, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu. (Tobija 4, 19)
Uèini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moæi i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!" (Judita 9, 14)
Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moæ onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biæe! Pomoæu tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuæi vrijednosti tvojoj, i divlje i domaæe životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuæu njegovu. (Judita 11, 7)
Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" (Estera 4, 17)
Blagoslivljat æu Jahvu u svako doba, njegova æe mi hvala biti svagda na ustima! $BET (Psalmi 34, 2)
Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. (Psalmi 44, 9)
U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utoèište! (Psalmi 62, 9)
Blaženi što drže naredbe njegove i èine pravo u svako doba! (Psalmi 106, 3)
svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni doðoše. (Psalmi 107, 18)
Duša mi gine u svako doba žudeæi za tvojim odlukama. (Psalmi 119, 20)
Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka. (Psalmi 145, 21)
Mi se vas neprestano sjeæamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sveèanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjeæati se braæe. (Prva knjiga o Makabejcima 12, 11)