1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada veæ gospodar Grèke - provali iz zemlje Kitima i potuèe Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega.
2 Povede mnoge ratove, zauze tvrðave i poubija kraljeve zemlje.
3 Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.
4 Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaæaju danak.
5 Konaèno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.
6 Sazva svoje službenike, odliènike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo.
7 Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.
8 A njegovi èasnici preuzeše vlast, svaki na svome podruèju.
9 Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.
10 Od njih doðe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grèkoga.
11 U one dane naðoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snaðoše nas mnoga zla."
12 I mnogima se to svidjelo.
13 Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obièajima.
14 I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to obièavaju pogani,
15 prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da èine zlo.
16 Kad je Antioh uèvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.
17 Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem.
18 I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmaèe i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni.
19 I tako oni zagospodariše egipatskim utvrðenim gradovima i poplijeniše Egipat.
20 A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto èetrdeset i treæe vrati i krene protiv Izraela. Uziðe na Jeruzalem sa silnom vojskom.
21 Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijeænjak sa svim, priborom,
22 stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proèelju Hrama, koje ogoli.
23 Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuðe i opljaèkao tajne riznice koje je mogao pronaæi.
24 Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.
25 U Izraelu nasta opæa tuga po svim mjestima.
26 Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladiæi i djevojke - ljepota ženska sva uvenu.
27 Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše.
28 Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu.
29 Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doðe u Jeruzalem s jakom vojskom.
30 Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuèe ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca.
31 Opljaèka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuæe i zid unaokolo.
32 Žene i djecu uèiniše sebi robljem i porazdijeliše meðu sobom stoku.
33 Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom.
34 Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše.
35 Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.
36 Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.
37 Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto.
38 Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuðina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše.
39 Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo.
40 K'o nekoæ slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje.
41 I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obièaje.
42 I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi.
43 I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i poèeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu.
44 A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obièajima tuðinaca koji su u zemlji,
45 pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani;
46 da se oneèisti Svetište i sveti narod;
47 da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i neèiste životinje;
48 da se više ne obrezuju djeca, da se oneèiste svakom neèistoæom i gnusobom
49 i tako zaborave Zakon i izmijene sve obièaje.
50 Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuðen je na smrt.
51 Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve.
52 I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika uèiniše u zemlji.
53 Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima.
54 Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto èetrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike.
55 I palili su tamjan na vratima kuæa i po trgovima.
56 A u koga naðoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.
57 Ako bi otkrili da tko èuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.
58 Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili.
59 Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice.
60 Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu;
61 objesili bi im o vrat dojenèad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje.
62 Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od neèistih jela.
63 Radije su išli u smrt nego da se oneèiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali.
64 Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.
Versículos relacionados com Prva knjiga o Makabejcima, 1:
Knjiga 1 Maccabees pripovijeda povijest Židova u intertestamentu, između kraja Starog zavjeta i početka Novog zavjeta. Poglavlje 1 opisuje skrnavljenje Jeruzalemskog hrama kralja Antioha Epifanija IV i njegov pokušaj nametanja grčke kulture i religije Židovima. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u 1 Maccabees 1:
2 MacCabees 4:15: "Ne više brine o svetim obredima roditelja, ali s obzirom na slavu Grka i njihov način života" Ovaj stih prikazuje utjecaj grčke kulture i nedostatak poštovanja prema obredima i tradicijama Židovski religiozni, koji je bio jedan od glavnih uzroka skrnavljenja hrama.
Daniel 8:11-12: "Veliki je za princa vojske; s njegove strane je oduzeta kontinuirana žrtva, a mjesto njegovog svetišta ležalo je. A vojska je stajala protiv kontinuirane žrtve, zbog prijestupa ; i bacio istinu na zemlju i ono što je učinio napredovao. " Ovi stihovi proricaju skrnavljenje hrama i suspenziju kontinuirane žrtve, što je središnji element židovskog štovanja.
2 MacCabees 5:11-12: "I, dolazeći u Jeruzalem s velikom vojskom, poslao je Antiohskog epifanija, svoje prijatelje, koji su bili vođe njegovog domaćina Jeruzalema, da razgovaraju sa Židovima s prevarom, rekavši: Dođite, napravite, napravite, napravite an Mir dogovora s vama i s kojim se svi slažemo s nama bit će zakonito, u subotu, poslovati, kupovati i prodavati u zemlji Židova, bez itko koji se tiče vas. " Ovi stihovi opisuju Antiohov pokušaj epifanija da prevari Židove i uvjere ih da napuštaju svoju vjersku praksu u zamjenu za slobodu poslovanja.
Ezekiel 7:22-23: "Naći ću na njih opakost stranaca i dati ih nasilju zlih, a zemlja će biti skrnavljena njihovom krvlju. I ja ću prestati s arogancijom jakih i Njihova sveta mjesta bit će skrnavljena. " Ovi stihovi govore o skrnavljenju svetih mjesta od strane stranaca i nasilju protiv Židova, temi sličnom onome što je prikazano u 1 Maccabees 1.
Jeremija 25:9-11: "Evo, poslat ću i uzeti svim sjevernim plemenima, kaže Gospod, i Nabukodonosječar, kralj Babilona, moj sluga, i ja ću ih dovesti protiv ove zemlje i protiv njihovih stanovnika i protiv njihovih stanovnika , i i protiv svih ovih naroda oko sebe, i ja ću ih potpuno uništiti, i učiniti ih prigovorom zaprepašćenja, zvižduka i stalne pustinje. " Ovi stihovi proricaju invaziju na Babilon i uništavanje zemlje i njegovih stanovnika, temu koja se nastavila u 1 Maccabees 1.
Capítulos: