Fundar 332 Resultados para: Svu
I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove Izraelove iz naroda u koje doðoše, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. (Ezekiel 37, 21)
Namamit æu te i metnut æu ti žvale u èeljusti, izvest æu tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve viène maèu. (Ezekiel 38, 4)
I ukopavat æe ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da oèisti svu zemlju; (Ezekiel 39, 12)
Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i doðite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. (Ezekiel 39, 17)
oprostit æu im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. (Ezekiel 39, 26)
Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. (Ezekiel 40, 29)
Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. (Ezekiel 40, 33)
Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. (Ezekiel 40, 36)
Iz poboène prostorije izlažahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaše širok pet lakata svud uokolo. (Ezekiel 41, 11)
Zdanje što zatvaraše ograðeni prostor sa zapada bijaše široko sedamdeset lakata, a zid te graðevine posvud uokolo bijaše debeo pet lakata i dugaèak devedeset lakata. (Ezekiel 41, 12)
Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. (Ezekiel 44, 19)
Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. (Daniel 2, 35)