Druga knjiga Ljetopisa, 32

25. Ali se Ezekija nije odužio dobroèinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem.

Aiheeseen liittyvät säkeet Druga knjiga Ljetopisa, 32:

2 Kronike 32 priča priču o Senaqueribeu, kralju Asirije, koji je bio na Jeruzalemu i izazivao Boga Izraela. Hezekija, kralj Jude, vjerovao je Gospodinu i vodio narod u molitvi i pripremama za bitku. Bog je odgovorio svojoj vjeri i poslao anđela da uništi asirsku vojsku. Evo pet stihova povezanih s temama ovog poglavlja:

Psalam 46:1: "Bog je naše utočište i tvrđava, dobra pomoć u tjeskobi." Ovaj stih govori o povjerenju u Boga u vrijeme opasnosti i nužnosti, upravo ono što su Ezekija i narod Judenja učinili kad su se suočili s asirskom vojskom.

Mudre izreke 21:31: "Konj je spreman za dan borbe, ali pobjeda dolazi od Gospoda." Ovaj stih govori o važnosti pripreme za bitku, ali i o potrebi da vjeruje Bogu za pobjedu. Hezekiah je vodio narod Jude u pripremi za bitku, ali je također vjerovao Bogu za pobjedu.

Izaija 37:14-15: "Ezekija je uzela pismo iz ruku glasnika i pročitala ga; zatim se popeo u kuću Gospodnju i ispružio se pred Gospodinom. A Hezekija se molila Gospodinu, rekavši: O Gospodaru Domaćini, Bog Izrael, što je prebivalište među kerubimom, samo ste ti Bog svih kraljevstava zemlje, napravili ste nebo i zemlju. " Ovaj stih govori o molitvi Ezekije Bogu kad je od Senaqueribea primio prijeteće pismo. Hezekija je priznala da je Bog jedini koji bi mu mogao pomoći u takvoj očajničkoj situaciji.

Izaija 37:36: "Tada je Gospodinov anđeo izašao i ubio u asirskom kampu u sto osamdeset i pet tisuća njih; a kad su ostatak ujutro ukinuti, evo, svi su bili leševi." Ovaj stih opisuje kako je Bog poslao anđela da uništi asirsku vojsku i spasi Jeruzalem. Bila je to snažna demonstracija Božje snage i njegove vjernosti prema njegovom narodu.

Rimljanima 8:31: "Što kažemo, dakle, ovim stvarima? Ako je Bog za nas koji će biti protiv nas?" Ovaj stih govori o sigurnosti pobjede kada vjerujete Bogu. Hezekija i narod Judeja vjerovao je Bogu i pobjeđivali su protiv asirske vojske. To je sjećanje da je Bog uvijek na strani svoje djece i da ništa ne može pobijediti one koji mu vjeruju.