1 U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga i Rijeè bijaše Bog.
2 Ona bijaše u poèetku u Boga.
3 Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
4 u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
5 i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
6 Bi èovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.
7 On doðe kao svjedok da posvjedoèi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.
8 Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoèi za Svjetlo.
9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog èovjeka doðe na svijet;
10 bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
11 K svojima doðe i njegovi ga ne primiše.
12 A onima koji ga primiše podade moæ da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,
13 koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.
14 I Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroðenac od Oca - pun milosti i istine.
15 Ivan svjedoèi za njega. Vièe: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!"
16 Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
18 Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroðenac - Bog - koji je u krilu Oèevu, on ga obznani.
19 A evo svjedoèanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu sveæenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",
20 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."
21 Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."
22 Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?"
23 On odgovori: "Ja sam glas koji vièe u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reèe prorok Izaija."
24 A neki izaslanici bijahu farizeji.
25 Oni prihvatiše rijeè i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"
26 Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meðu vama stoji koga vi ne poznate -
27 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obuæi."
28 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.
29 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reèe: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"
30 To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi èovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!"
31 "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato doðoh i krstim vodom da se on oèituje Izraelu."
32 I posvjedoèi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.
33 Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reèe mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'
34 I ja sam to vidio i svjedoèim: on je Sin Božji."
35 Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih uèenika.
36 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reèe: "Evo Jaganjca Božjega!"
37 Te njegove rijeèi èula ona dva njegova uèenika pa poðoše za Isusom.
38 Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znaèi: "Uèitelju - gdje stanuješ?"
39 Reèe im: "Doðite i vidjet æete." Poðoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
40 Jedan od one dvojice, koji su èuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.
41 On najprije naðe svoga brata Šimuna te æe mu: "Našli smo Mesiju!" - što znaèi "Krist - Pomazanik".
42 Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reèe: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat æeš se Kefa!" - što znaèi "Petar - Stijena".
43 Sutradan naumi Isus poæi u Galileju. Naðe Filipa i reèe mu: "Poði za mnom!"
44 Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.
45 Filip naðe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."
46 Reèe mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Doði i vidi."
47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reèe za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"
48 Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."
49 Nato æe mu Natanael: "Uèitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"
50 Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više æeš od toga vidjeti!"
51 I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat æete otvoreno nebo i anðele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Èovjeèjega."
Versículos relacionados com Evanðelje po Ivanu, 1:
Poglavlje 1. Ivanovog evanđelja predstavlja Isusa kao Riječ Božju utjelovljenu, koji je došao osvijetliti sve i otkrio milost i istinu Božju svijetu. Štoviše, u ovom poglavlju predstavlja svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu i Isusovo odbacivanje. Ispod je pet stihova povezanih s temama upućenim u Ivanu 1:
Izaija 40:3: "Glas plače," u pustinji priprema put Gospodinu; napravite u divljini jedan put do našeg Boga. "" Ovaj je stih citiran u Ivanu 1:23, kada se Ivan Baptist predstavi kao kao Tko to ispunjava Izaijino proročanstvo, pripremajući put za Mesiju.
Ivan 3:19-20: "Ovo je prosudba: svjetlost je ušla u svijet, ali muškarci su voljeli mrak više od svjetla, jer su njihova djela bila zla. Tko prakticira zlo mrzi svjetlost i ne prilazi svjetlu, bojeći se da će se vaši radovi izložiti . " Ovi se stihovi odnose na temu svjetlosti predstavljene u Ivanu 1:4-5, koja kaže da je "u njemu bio život, a ovo je bila svjetlost muškaraca. Svjetlost sjaji u tami, a tama ga nije pobijedila."
Ivan 5:39: "Pažljivo proučavate Pisma, jer mislite da u njima imate vječni život. I pisma su mi svjedočile." Ovaj se stih odnosi na ideju predstavljenu u Ivanu 1:1-2, da je Isus Božja Riječ koja je postojala od početka i bila je s Bogom.
Kološanima 1:15-17: "On je slika nevidljivog boga, prvorođenog svih stvaranja, jer su u njemu stvorene sve stvari na nebu i zemlji, vidljivi i nevidljivi, bilo prijestolje ili suverene, moći ili vlasti, ; Sve je on stvorio on i njemu. On postoji prije svih stvari, a u njemu sve postoje. " Ovi se stihovi odnose na izjavu Ivanova 1:3 da su sve stvari učinjene kroz Isusa i ništa što je učinjeno nije učinjeno bez njega.
Hebrejima 1:1-2: "U prošlosti je Bog govorio mnogo puta i na različite načine prema našim predacima preko proroka, ali u tim je posljednjim danima razgovarao s nama kroz Sina, kojega je bio nasljednik svih stvari i tko je kroz koga tko je bio nasljednik napravio svemir. " Ovaj se stih odnosi na ideju Ivana 1,14 da je riječ postala meso i prebivala se među nama, otkrivajući milost i istinu Božju svijetu.
Luvut: