Ponovljeni zakon, 2

21. Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo,

Aiheeseen liittyvät säkeet Ponovljeni zakon, 2:

Ponovljeni zakon 2 pripovijeda putovanje Izraelaca kroz pustinju i njegov susret s drugim narodima, uključujući Edomite i Moabites. Poglavlje ističe važnost poštivanja zemlje i naroda koje pronalaze na putu do obećane zemlje. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Ponovnom zanomom 2:

Ponovljeni zakon 2:4- "U ratu, borite se protiv njega." Ovaj je stih Božja pouka Izraelcima da se bore protiv naroda Seom, kralja Amorita. Pokazuje da, iako su Izraelci bili na putu do obećane zemlje, za to će se ipak morati boriti.

Ponovljeni zakon 2:19 - "A nisi se sadržavao s njima, niti s Moabom; niste se borili protiv njih, bilo je ni bitke." Mojsije podsjeća Izraelce da se ne bi trebali boriti protiv Moabita, jer im je Bog dao tu zemlju kao nasljedstvo. To ističe važnost poštovanja zemlje i ljudi koji nisu neprijatelji.

Ponovljeni zakon 2:25 - "Od danas ću početi stavljati teror i strah od vas nad narodima pod cijelim nebom, koji čuju vašu slavu i trese se pred vama." Bog je Izraelcima obećao da će staviti strah u srca naroda koje su pronašli na putu do obećane zemlje. To pokazuje da pobjeda Izraelaca nije ovisila samo o njihovim vojnim vještinama, već o božanskoj intervenciji.

Ponovljeni zakon 2:30 - "I Seom, kralj Hesboma, nisu htjeli da prođemo njegovu zemlju; jer je Gospodin, Bog je učvrstio svoj duh i učinio svoje srce tvrdoglavim, da se ubacuje u svoju ruku, kao što danas vidi. " Ovaj stih naglašava uvjerenje da je Bog kontrolirao sudbinu Izraelaca i da su njegovi neprijatelji u njegovim rukama isporučeni božanskom voljom.

Ponovljeni zakon 2:37 - "Samo sa zemljom djece Amona niste stigli, ni u cijeli Ribeira Jaboque, niti u gradove na planini, niti gdje je Gospodin naš Bog zabranjen." Ovaj stih nalikuje Izraelcima da se ne bi trebali boriti protiv djece Amona, jer im Bog nije dao ovu zemlju. To ističe važnost poštivanja granica koje je Bog definirao i ne traže više nego što su im obećani.