Löydetty 218 Tulokset: života
Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! (Prva knjiga o kraljevima 2, 23)
Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuðivanju pravice, (Prva knjiga o kraljevima 3, 11)
Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do meðe egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. (Prva knjiga o kraljevima 5, 1)
Ali neæu to uèiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet æu ga iz ruke tvoga sina. (Prva knjiga o kraljevima 11, 12)
[25a] On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. (Prva knjiga o kraljevima 11, 25)
Ali mu neæu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. (Prva knjiga o kraljevima 11, 34)
Jer je David èinio sve što je pravo u oèima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od èega što mu je zapovjedio, osim onog što je uèinio Uriji Hetitu. (Prva knjiga o kraljevima 15, 5)
Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. (Prva knjiga o kraljevima 15, 14)
"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu." (Prva knjiga o kraljevima 21, 29)
I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I siðoše do Betela. (Druga knjiga o kraljevima 2, 2)
Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I uðoše u Jerihon. (Druga knjiga o kraljevima 2, 4)
Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako poðoše obojica. (Druga knjiga o kraljevima 2, 6)