Löydetty 76 Tulokset: Ezekija

  • Ezekija je opet uredio sveæenièke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, sveæenike i levite, za paljenice i za prièesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 2)

  • Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 8)

  • Potom se Ezekija propitao kod sveæenika i levita za hrpe. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 9)

  • Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, (Druga knjiga Ljetopisa 31, 11)

  • Ezekija je uradio tako po svoj Judeji èineæi što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. (Druga knjiga Ljetopisa 31, 20)

  • Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, (Druga knjiga Ljetopisa 32, 2)

  • Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, (Druga knjiga Ljetopisa 32, 5)

  • Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeði kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit æe nas iz ruke asirskoga kralja? (Druga knjiga Ljetopisa 32, 11)

  • Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreæi: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! (Druga knjiga Ljetopisa 32, 12)

  • Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli æe vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" (Druga knjiga Ljetopisa 32, 15)

  • Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoæ. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 20)

  • Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oèima svih naroda. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 23)


“O Senhor sempre orienta e chama; mas não se quer segui-lo e responder-lhe, pois só se vê os próprios interesses. Às vezes, pelo fato de se ouvir sempre a Sua voz, ninguém mais se apercebe dela; mas o Senhor ilumina e chama. São os homens que se colocam na posição de não conseguir mais escutar.” São Padre Pio de Pietrelcina