Löydetty 307 Tulokset: Jeruzalemu

  • i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. (Druga knjiga Ljetopisa 8, 6)

  • Salomon je imao èetiri tisuæe konjskih jasala i bojnih kola i dvanaest tisuæa konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. (Druga knjiga Ljetopisa 9, 25)

  • Kralj je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. (Druga knjiga Ljetopisa 9, 27)

  • Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina. (Druga knjiga Ljetopisa 9, 30)

  • Roboam, stolujuæi u Jeruzalemu, poèe dizati tvrde gradove po Judeji. (Druga knjiga Ljetopisa 11, 5)

  • Tada doðe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeæi od Šišaka, i reèe im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'" (Druga knjiga Ljetopisa 12, 5)

  • Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. (Druga knjiga Ljetopisa 12, 13)

  • Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama. (Druga knjiga Ljetopisa 13, 2)

  • I skupili su se u Jeruzalemu treæega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. (Druga knjiga Ljetopisa 15, 10)

  • Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u Jeruzalemu. (Druga knjiga Ljetopisa 17, 13)

  • Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio meðu narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraæao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. (Druga knjiga Ljetopisa 19, 4)

  • Jošafat postavi levite, sveæenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izrièu Jahvine sudove i da presuðuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu (Druga knjiga Ljetopisa 19, 8)


“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina