Löydetty 157 Tulokset: Knjiga Jošua

  • i ostalih predaèkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod pouèno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke prouèili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu. (Baruh 6, 10)

  • I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!" (Ezekiel 2, 10)

  • Ovoj èetvorici djeèaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viðenja i sne. (Daniel 1, 17)

  • Proroèanstvo nad Ninivom. Knjiga viðenja Nahuma Elkošanina. (Nahum 1, 1)

  • A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki sveæenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i rijeèi proroka Hagaja u onome radi èega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. (Hagaj 1, 12)

  • Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijeè je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki sveæenièe! Budi junak, narode sve zemlje - rijeè je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijeè je Jahve nad Vojskama! (Hagaj 2, 4)

  • A Jošua bijaše obuèen u prljave haljine dok stajaše pred anðelom Jahvinim. (Zaharija 3, 3)

  • Poslušaj, dakle, Jošua, veliki sveæenièe, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja æu dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit æu opaèinu ove zemlje u jedan dan. (Zaharija 3, 8)

  • A ima još mnogo toga što uèini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale. (Evanðelje po Ivanu 21, 25)

  • Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. (Poslanica Hebrejima 4, 8)

  • I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapeèaæena sa sedam peèata! (Otkrivenje 5, 1)

  • Nebo išèeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. (Otkrivenje 6, 14)


“O temor e a confiança devem dar as mãos e proceder como irmãos. Se nos damos conta de que temos muito temor devemos recorrer à confiança. Se confiamos excessivamente devemos ter um pouco de temor”. São Padre Pio de Pietrelcina