Löydetty 1466 Tulokset: Kralj David
Ali kad oni izaðoše i kralj dade postaviti jela Belu, (Daniel 14, 13)
Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. (Daniel 14, 16)
I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel. (Daniel 14, 17)
Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" (Daniel 14, 18)
"Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj. (Daniel 14, 20)
Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. (Daniel 14, 22)
Kralj reèe Danielu: "Hoæeš reæi da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: neæeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!" (Daniel 14, 24)
I reèe kralj: "Dajem ti!" (Daniel 14, 26)
Kad to èuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sveæenike pokla." (Daniel 14, 28)
I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. (Daniel 14, 30)
Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. (Daniel 14, 40)
Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" (Daniel 14, 41)