Löydetty 138 Tulokset: Lakata

  • Unutrašnje predvorje imaše jedna vrata i s južne strane. On izmjeri: od tih vrata do južnih vrata - sto lakata. (Ezekiel 40, 27)

  • Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. (Ezekiel 40, 29)

  • A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata široki. (Ezekiel 40, 30)

  • Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. (Ezekiel 40, 33)

  • Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. (Ezekiel 40, 36)

  • On izmjeri predvorje. Dužina: sto lakata, širina: sto lakata; bijaše èetverouglasto. Pred Domom stajaše žrtvenik. (Ezekiel 40, 47)

  • A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bijaše pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane. (Ezekiel 40, 48)

  • Trijem bijaše dugaèak dvadeset lakata, a širok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane stajaše po jedan stup. (Ezekiel 40, 49)

  • Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. (Ezekiel 41, 1)

  • Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugaèak èetrdeset, a širok dvadeset lakata. (Ezekiel 41, 2)

  • Onda uðe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. (Ezekiel 41, 3)

  • Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reèe mi: "To je Svetinja nad svetinjama." (Ezekiel 41, 4)


“Dirás tu o mais belo dos credos quando houver noite em redor de ti, na hora do sacrifício, na dor, no supremo esforço duma vontade inquebrantável para o bem. Este credo é como um relâmpago que rasga a escuridão de teu espírito e no seu brilho te eleva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina