Löydetty 117 Tulokset: Podiže
Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje. (Izaija 59, 4)
Lav se podiže iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im žitelja. (Jeremija 4, 7)
Istina, vi velite: 'Jahve nam podiže proroke u Babilonu.' (Jeremija 29, 15)
Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rijeè koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. (Tužaljke 2, 17)
OI uðe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja èuh glas onoga koji mi govoraše. (Ezekiel 2, 2)
Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. (Ezekiel 3, 12)
a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neæe ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. (Ezekiel 7, 11)
Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izmeðu zemlje i neba i ponese me u božanskome viðenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. (Ezekiel 8, 3)
A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i meðu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. (Ezekiel 8, 11)
Tada se duh podiže i ponese me do istoènih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, meðu kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. (Ezekiel 11, 1)
A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I išèeznu viðenje koje gledah. (Ezekiel 11, 24)
Na svim raskršæima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeæ' svoje bludnièenje. (Ezekiel 16, 25)