Löydetty 123 Tulokset: crv

  • Ne boj se, Jakove, crviæu, Izraele, lièinko, ja sam pomoæ tvoja - rijeè je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. (Izaija 41, 14)

  • Jer moljac æe ih razjesti kao haljinu, crv æe ih rastoèiti kao vunu. Ali æe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena." (Izaija 51, 8)

  • Ne boj se, neæeš se postidjeti; na srami se, neæeš se crvenjeti. Zaboravit æeš sramotu svoje mladosti i više se neæeš spominjati rugla udovištva svoga. (Izaija 54, 4)

  • Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što velièanstveno odjenut pun snage koraèa? - Ja sam to koji nauèavam pravdu, velik kad spasavam! (Izaija 63, 1)

  • - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? (Izaija 63, 2)

  • Izlazeæi, gledat æu trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neæe umrijeti i njihov se oganj neæe ugasiti - bit æe na gadost svim ljudima. (Izaija 66, 24)

  • zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Èelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. (Jeremija 3, 3)

  • Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. (Jeremija 6, 15)

  • Neka se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. (Jeremija 8, 12)

  • tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom. (Jeremija 10, 9)

  • koji kaže: "Sagradit æu sebi kuæu prostranu i prozraène gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. (Jeremija 22, 14)

  • Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuèem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'" (Jeremija 31, 19)


“A natureza humana também quer a sua parte. Até Maria, Mãe de Jesus, que sabia que por meio de Sua morte a humanidade seria redimida, chorou e sofreu – e como sofreu!” São Padre Pio de Pietrelcina