Löydetty 111 Tulokset: ispred

  • Munja prethodi gromu, a ljupkost ide ispred skromna èovjeka. (Knjiga Sirahova 32, 10)

  • Gle, Gospod Jahve dolazi u moæi, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. (Izaija 40, 10)

  • Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kæeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega! (Izaija 62, 11)

  • I reèe mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! (Jeremija 15, 1)

  • Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega (Jeremija 32, 31)

  • To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. (Jeremija 52, 3)

  • Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa. (Tužaljke 1, 6)

  • Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reèe mi: "To je Svetinja nad svetinjama." (Ezekiel 41, 4)

  • Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše dugaèak pedeset lakata. (Ezekiel 42, 7)

  • Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. (Ezekiel 42, 11)

  • I reèe mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograðenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje sveæenici koji prilaze Jahvi blaguju najveæe svetinje. Oni æe ovdje odlagati najveæe svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. (Ezekiel 42, 13)

  • Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. (Daniel 7, 10)


“Não queremos aceitar o fato de que o sofrimento é necessário para nossa alma e de que a cruz deve ser o nosso pão cotidiano. Assim como o corpo precisa ser nutrido, também a alma precisa da cruz, dia a dia, para purificá-la e desapegá-la das coisas terrenas. Não queremos entender que Deus não quer e não pode salvar-nos nem santificar-nos sem a cruz. Quanto mais Ele chama uma alma a Si, mais a santifica por meio da cruz.” São Padre Pio de Pietrelcina