Löydetty 57 Tulokset: ljudske riječi

• Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im maè je naoštren. (Psalmi 57, 5)

• Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. (Psalmi 73, 5)

• Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne. (Psalmi 94, 11)

• Veæ razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost. (Knjiga Mudrosti 4, 9)

• Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u Gospoda velièanstvo, takva je i njegova milost. (Knjiga Sirahova 2, 18)

• takav se boji samo ljudskih oèiju, a ne shvaæa kako su oèi Gospodnje deset tisuæa puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i motre i najskrivenije zakutke. (Knjiga Sirahova 23, 19)

• dok ne plati svakome po djelu njegovu i ne prosudi èine ljudske prema namisli njihovoj; (Knjiga Sirahova 35, 22)

• Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! (Izaija 51, 7)

• Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih riječi, (Jeremija 25, 8)

• Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje (Jeremija 25, 30)

• Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja. (Ezekiel 1, 1)

• rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. (Ezekiel 1, 3)