Löydetty 161 Tulokset: nisi
A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." (Druga knjiga o kraljevima 6, 22)
Bog reèe Salomonu: "Buduæi da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, (Druga knjiga Ljetopisa 1, 11)
U to vrijeme doðe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reèe mu: "Buduæi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke. (Druga knjiga Ljetopisa 16, 7)
Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da proðe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro - (Druga knjiga Ljetopisa 20, 10)
Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, (Druga knjiga Ljetopisa 21, 12)
Tada mi kralj reèe: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših (Knjiga Nehemijina 2, 2)
Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio! (Knjiga Nehemijina 9, 17)
a ti u beskrajnom milosrðu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noæu pred njima svijetlio putem kojim su hodili. (Knjiga Nehemijina 9, 19)
Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauèiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeði si im vode pružio. (Knjiga Nehemijina 9, 20)
U velikom milosrðu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. (Knjiga Nehemijina 9, 31)
kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ruèak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. (Tobija 12, 13)
Neka Bog uèini da to bude na tvoju vjeènu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si sprijeèila našu propast živeæi pravedno pred našim Bogom!" A sav narod nadoda: "Amen! Amen!" (Judita 13, 20)