Löydetty 77 Tulokset: poèe
Tada tajnik Šafan javi kralju: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. (Druga knjiga Ljetopisa 34, 18)
Kad ga dovede, jare poèe veèati. Upitah ženu: "Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno." (Tobija 2, 13)
Onda se Tobija poèe moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! (Tobija 8, 5)
I poèe jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo oèiju mojih!" (Tobija 10, 5)
poèe svoju besjedu i reèe: (Knjiga o Jobu 3, 2)
Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto èetrdeset i sedme. Prijeðe preko Eufrata i poèe se probijati kroz gornje krajeve. (Prva knjiga o Makabejcima 3, 37)
Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poèe u Judeji graditi tvrde gradove, tvrðavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. (Prva knjiga o Makabejcima 9, 50)
Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poèe u njoj vladati. (Prva knjiga o Makabejcima 10, 1)
Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveæenik i grad ljubezno primili, priopæi o prijavi i objasni radi èega je došao, pa poèe ispitivati je li uistinu tako. (Druga knjiga o Makabejcima 3, 9)
Protiv pobunjenog mnoštva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoruža oko tri tisuæe ljudi i prvi poèe vršiti nasilja, u kojima je èetovoða bio neki Auran, èovjek poodmakle dobi i nipošto manje bezumnosti. (Druga knjiga o Makabejcima 4, 40)
Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je rijeèima nazrijevao porugu. Kako je najmlaði još živio, on ga poèe ne samo rijeèima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da æe ga obogatiti i usreæiti, sprijateljit æe se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. (Druga knjiga o Makabejcima 7, 24)
Istom sada, sav skršen bolima, poèe popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bièem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od èasa do èasa poveæavale boli. (Druga knjiga o Makabejcima 9, 11)