Löydetty 147 Tulokset: svećeničke haljine

• Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. (Baruh 6, 32)

• Uzmi malo i zaveži u skute haljine. (Ezekiel 5, 3)

• Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. (Ezekiel 16, 10)

• Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. (Ezekiel 16, 18)

• Predat æu te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat æe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. (Ezekiel 16, 39)

• I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. (Ezekiel 23, 26)

• I neæe li tada svi morski knezovi siæi s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršæuæi bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? (Ezekiel 26, 16)

• Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. (Ezekiel 44, 17)

• Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. (Ezekiel 44, 19)

• podigoh oèi da vidim, i gle: Èovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, (Daniel 10, 5)

• Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?" (Daniel 12, 6)

• Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svršiti." (Daniel 12, 7)