Löydetty 69 Tulokset: svete knjige

  • A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine rijeèi, (Jeremija 36, 11)

  • Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige. (Jeremija 36, 13)

  • Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi. (Jeremija 36, 32)

  • Ovo su rijeèi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije, (Baruh 1, 1)

  • Baruh proèita rijeèi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred èitavim narodom koji bijaše došao na èitanje knjige; (Baruh 1, 3)

  • i ostale Knjige, opazit æe se povelika razlika izmeðu prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma pouèno. (Baruh 6, 25)

  • I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. (Ezekiel 2, 9)

  • Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! (Daniel 3, 53)

  • Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. (Daniel 7, 10)

  • Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju." (Daniel 9, 16)

  • Postavit æe svoje dvorske šatore izmeðu mora i Svete gore Divote. Ali æe i njemu doæi kraj, i nitko mu neæe pomoæi. (Daniel 11, 45)

  • Podigoh opet oèi i vidjeh: leti svitak knjige. (Zaharija 5, 1)


“Pobres e desafortunadas as almas que se envolvem no turbilhão de preocupações deste mundo. Quanto mais amam o mundo, mais suas paixões crescem, mais queimam de desejos, mais se tornam incapazes de atingir seus objetivos. E vêm, então, as inquietações, as impaciências e terríveis sofrimentos profundos, pois seus corações não palpitam com a caridade e o amor. Rezemos por essas almas desafortunadas e miseráveis, para que Jesus, em Sua infinita misericórdia, possa perdoá-las e conduzi-las a Ele.” São Padre Pio de Pietrelcina