Löydetty 256 Tulokset: vode Nila

• Sabralo se mnogo naroda te su zaèepili sva vrela i potok koji teèe posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi naðu toliko vode kad doðu!" (Druga knjiga Ljetopisa 32, 4)

• Isti je Ezekija zaèepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. (Druga knjiga Ljetopisa 32, 30)

• Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uðe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noæ i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. (Knjiga Ezrina 10, 6)

• More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meðu vode silovite. (Knjiga Nehemijina 9, 11)

• Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauèiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeði si im vode pružio. (Knjiga Nehemijina 9, 20)

• Potom momak siðe u rijeku da se okupa, kad najednom skoèi iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. (Tobija 6, 2)

• Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridružili u savezništvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove što vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih. (Judita 7, 1)

• podvrže budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretraži sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnièke straže pa se onda vrati k vojsci svojoj. (Judita 7, 7)

• Trideset se i èetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnièka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima, (Judita 7, 20)

• a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piæe davala na mjeru. (Judita 7, 21)

• Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati grad Asircima. (Judita 8, 9)

• Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluèiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. (Judita 11, 12)