Löydetty 195 Tulokset: vrt
Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. (Knjiga Nehemijina 3, 15)
Dvadeset i èetvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokornièkim vreæama i posuti prašinom. (Knjiga Nehemijina 9, 1)
Stajali su, svatko na svome mjestu, i èitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, èetvrtinu dana; za druge su èetvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. (Knjiga Nehemijina 9, 3)
Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio! (Knjiga Nehemijina 9, 17)
Iste noæi, poslije onog ukopa, vratih se kuæi, a kako bijah neèist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. (Tobija 2, 9)
Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kuæama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni. (Judita 7, 32)
Èetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje èasnike. Ne pozva nikoga od posluge. (Judita 12, 10)
Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. (Estera 1, 5)
Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreæa pred kraljem gotova. (Estera 7, 7)
Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. (Estera 7, 8)
kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema. (Estera 10, 3)
Dok je ovaj još govorio, doðe èetvrti i reèe: "Tvoji su sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata. (Knjiga o Jobu 1, 18)