Knjiga o Jobu, 15
21. Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
21. Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
Posao 15 je poglavlje u kojem Elifaz, jedan od Jobovih prijatelja, odgovara na riječi patnje, optužujući ga da razgovara bez znanja. Elifaz tvrdi da posao pati kao posljedica svojih grijeha i potiče ga na žaljenje. Stihovi u nastavku odnose se na teme obuhvaćene u poglavlju:
Mudre izreke 15:32: "Onaj koji odbacuje disciplinu prisvaja mu dušu, ali onaj koji sluša da je prijekor steče razumijevanje." Elifaz vjeruje da Job pati kao posljedica svojih grijeha i sugerira da se pokaje i prihvaća Božju disciplinu.
Psalam 34:18: "Blizu Gospodara onih koji imaju slomljeno srce i spašavaju one potlačenog duha." Elifaz vjeruje da Job pati zbog svojih grijeha i potiče ga da se pokaje i traži Božju pomoć.
Psalam 94:12: "Blagoslovljen je čovjek kojeg ukorite, Gospodine, i koga podučavate svoj zakon." Elifaz vjeruje da Job pati kao posljedica svojih grijeha i potiče ga da se pokaje i nauči Božji zakon.
Posao 4:17-19: "Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom? Može li čovjek biti čist pred svojim Stvoriteljem? Bog ne vjeruje ni u svoje svece, pa ni nebo nije čisto u njegovim očima." Elifaz vjeruje da posao pati kao posljedica svojih grijeha i tvrdi da nijedno ljudsko biće nije pravedno pred Bogom.
Psalam 32:5: "Priznajem svoj grijeh i svoju opakost nisam se prikrio; Elifaz potiče posao da se pokaje i prizna svoje grijehe Bogu, vjerujući da će to donijeti olakšanje njegovoj patnji.
“Diante de Deus ajoelhe-se sempre.” São Padre Pio de Pietrelcina