1. I sjeæaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego doðu zli dani i prispiju godine kad æeš reæi: "Ne mile mi se."

2. Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše.

3. U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

4. kad se zatvore ulièna vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.

5. Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaèe više, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama.

6. Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrè na izvoru i slomi toèak na bunaru;

7. i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.

8. Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

9. A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

10. Ujedno se Propovjednik trudio pronaæi prikladne rijeèi i izravno izraziti istinu.

11. Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada.

12. I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo.

13. Èujmo svemu završnu rijeè: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav èovjek."

14. Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina