Trouvé 203 Résultats pour: Ljude
Sve sposobne ljude, njih sedam tisuæa na broju; kovaèe i bravare, tisuæu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. (Druga knjiga o kraljevima 24, 16)
rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?" (Prva knjiga Ljetopisa 19, 3)
Dvadeset treæega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve uèinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. (Druga knjiga Ljetopisa 7, 10)
Leviti i sav judejski narod uèinili su sve onako kako je naredio sveæenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer sveæenik Jojada nije otpustio redova. (Druga knjiga Ljetopisa 23, 8)
Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. (Druga knjiga Ljetopisa 25, 27)
Tada je narod one zemlje plašio ljude Judeje i smetao im u gradnji. (Knjiga Ezrina 4, 4)
I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu. (Knjiga Nehemijina 11, 2)
U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. (Knjiga Nehemijina 13, 15)
"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otiæi æeš od mene i povest æeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuæa konja i konjanika. (Judita 2, 5)
prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao što je naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisuæa ljudi i dvanaest tisuæa strijelaca na konjima (Judita 2, 15)
On siðe s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvrðenim gradovima te iz tih gradova unovaèi posebno izabrane ljude kao pomoænu vojnicu. (Judita 3, 6)
Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" (Estera 5, 1)