1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.
2 Kazivaše ovako: Noæu u viðenju pogledah, kad eno: èetiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more.
3 Èetiri goleme nemani iziðoše iz mora, svaka drukèija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska.
4 Dok je promatrah, krila joj se išèupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao èovjek, i bijaše joj dano srce èovjeèje.
5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukèija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meðu zubima. I bijaše joj reèeno: "Ustani, nažderi se mesa!"
6 Gledah dalje, i evo: treæa neman kao leopard, na leðima joj èetiri ptièja krila: imaše èetiri glave, i dana joj je moæ.
7 Zatim, u noænim viðenjima, pogledah, kad eno: èetvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova.
8 Promatrah joj rogove, i gle: meðu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom išèupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oèi kao oèi èovjeèje i usta koja govorahu velike hule.
9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao èista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i toèkovi kao žarki oganj.
10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.
11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.
12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.
13 Gledah u noænim viðenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin èovjeèji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.
14 Njemu bi predana vlast, èast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeèna i nikada neæe proæi, kraljevstvo njegovo neæe propasti.
15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viðenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše.
16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaèenje:
17 "One èetiri goleme nemani jesu èetiri kralja koji æe se diæi na zemlji.
18 Ali æe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni æe ga posjedovati za vijeke vjekova."
19 Zaželjeh tada saznati istinu o èetvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše;
20 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oèi i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veæi nego drugi rogovi.
21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,
22 dok ne doðe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne doðe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.
23 On reèe: "Èetvrta neman bit æe èetvrto kraljevstvo na zemlji, razlièito od svih kraljevstava. Progutat æe svu zemlju, zgazit' je i smrviti.
24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat æe deset kraljeva, a iza njih æe se podiæi jedan drugi razlièit od onih prvih - i oborit æe tri kralja.
25 On æe huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat æe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci æe biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.
26 Tada æe sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti.
27 A kraljevstvo, vlast i velièanstvo pod svim nebesima dat æe se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeèno, i sve vlasti služit æe mu i pokoravati se njemu."
28 Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saèuvah u srcu svojemu.
Versículos relacionados com Daniel, 7:
Poglavlje 7. Knjige Daniela jedna je od najizraženijih Biblije i opisuje viziju da je prorok imao oko četiri životinje koje predstavljaju četiri različita kraljevstva koja se slijede u povijesti svijeta. Tada Daniel vidi prijestolje i starijeg dana, koji sudi kraljevstva zemlje i daje vječno pravilo sinu čovjekovim. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Daniel 2:44: "I u danima tih kraljeva Bog nebeski uspostavit će kraljevstvo koje nikada neće biti uništeno, niti će ga prepustiti drugim ljudima; on će pomno pomno proučiti i konzumirati sva ova kraljevstva, ali on će i sam ostati i on i on ostat će i on zauvijek." Ovaj stih govori o proročanstvu vječnog kraljevstva Božjeg, koje je uspostavljeno na kraju vremena i zamjenjuje sva zemaljska kraljevstva. To je poruka slična onoj koju Daniel prima u pogledu 7. poglavlja.
Matej 24:36: "Kao za dan i vrijeme nitko ne zna, ni Nebeski anđeli, ni Sin, već samo Otac." Ovaj stih govori o neizvjesnosti o vremenu Kristova povratka i kraju vremena. To je poruka koja se odnosi na ideju da su konačna presuda i otvaranje Božjeg vječnog kraljevstva događaji koji će se dogoditi u neočekivanom trenutku.
Otkrivenje 20:12: "Vidio sam mrtve, velike i malene, stajali su pred prijestoljem, a knjige su otvorene. Otvorena je još jedna knjiga, knjiga života. Mrtvi su ocijenjeni prema onome što su učinili, prema u riječi To je zabilježeno u knjigama. " Ovaj stih govori o konačnoj prosudbi, koja je jedna od slika prisutnih u pogledu Danielovog poglavlja 7. To je vrijeme kada se svi ljudi ocjenjuju zbog svojih postupaka i odlučuje se vječna sudbina.
1. Korinćanima 15:52: "U trenutku, u otvorenom i bliskom oku, na zvuk posljednje trube. Za zvuk trube, mrtvi će se uskrsnuti nepotpuno, a mi ćemo se transformirati." Ovaj stih govori o transformaciji koja će se dogoditi kod vjernika u vrijeme Kristova povratka. To je poruka slična onoj koju Daniel prima u viziji, kada vidi sina čovjeka koji prima vječno pravilo i vlada nad svim narodima.
Matej 25:31-32: "Kad Sin Čovječji dođe u njegovu slavu, a svi anđeli s njim bit će zasnovani na njegovom prijestolju u nebeskoj slavi. Sve će se nacije okupiti pred njim, a on će odvojiti od drugih poput drugih poput Pastor odvaja ovce od koza. " Ovaj stih govori o povratku Krista i konačnoj presudi, koji su središnje teme u Danielovom mišljenju. To je vrijeme kada se nacije okupljaju i ocjenjuju prema njihovim postupcima, a odlučuje se vječna sudbina.
Poglavlja: