Druga knjiga Ljetopisa, 23

21. Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maèem.

Stihovi vezani uz Druga knjiga Ljetopisa, 23:

Poglavlje 23 od 2 kronike izvještava o usponu Joasa na prijestolju Jude nakon Atalijeve smrti, opakoj kraljici koja je uzurpirala prijestolje i eliminirala Davidove potomke. Svećenik Joiada vodio je pobunu i posvetio Joasa kao kralja, vraćajući savez naroda s Bogom. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:

Postanak 17:7: "Uspostavit ću svoj savez između mene i vas i vaših potomaka tijekom vaših generacija, vječnog saveza, da budeš tvoj Bog i Bog vašeg silaska." Savez između Boga i naroda Izraela je ponavljajuća tema u cijeloj Bibliji, a u ovom je poglavlju istaknuta važnost obnove ovog saveza koji je prekinula prethodna vlada.

Ponovljeni zakon 17:18-20: "Kad sjedi na prijestolju svog kraljevstva, imat će kopiju ovog zakona, prema originalu svećenika, levitija. Život, da se nauči bojati Gospoda, svog Boga i do Promatrajte sve riječi ovog zakona i ove propise, da ih ispunite; tako da njegovo srce nije uzdignuto na njegovu braću, a ne odstupi od ove zapovijedi ili s desne ili desne s lijeve strane; i da može produžiti njegove dane U svom kraljevstvu on i njegova djeca usred Izraela. " Važnost praćenja Božjeg zakona istaknuta je u ovom stihu, a posvećenje Joasa kao kralja uključivalo je ispunjenje ovih zakona.

Psalam 45:6: "Vaš prijestolje, Bože, vječno je i vječno; žezlo vašeg kraljevstva je žezlo jednakosti." Ovaj psalam opisuje kralja kao Božji instrument, a uspon Joasa na prijestolje doživljava se kao obnavljanje Božje volje narodu Jude.

Jeremija 33:17: "Jer tako kaže Gospod, Davidov čovjek koji se smješta na Izraelsko prijestolje nikada neće nedostajati." Ovaj se stih odnosi na Božje obećanje Davidu da će njegovo spuštanje uvijek vladati nad Izraelom, a uspon Joasa smatra se ispunjenjem ovog obećanja.

Malachi 4:2: "Ali vama drugima koji se boje da će se moje ime roditi sunce pravde, unoseći spas u krila; i ostavit ćete i skakati poput teladi labave u koralu." Ovaj stih naglašava važnost straha od Boga i slijedeći njegovu volju, a posvećenje Joasa kao kralja doživljava se kao trenutak duhovne obnove za narod Judeje.