1 Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina.
2 On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.
3 Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.
4 Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.
5 Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije.
6 Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji.
7 Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuæa pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.
8 Ostala povijest Joahazova, sve što je uèinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
9 Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega.
10 Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina.
11 Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.
12 Ostala povijest Joaševa, sve što je uèinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
13 Joaš je poèinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve.
14 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, doðe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reèe mu: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!"
15 Elizej mu reèe: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele.
16 Elizej æe tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve,
17 zatim reèe: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato æe Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reèe: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednièka strijela nad Aramejcima! Do nogu æeš potuæi Aramejce kod Afeka."
18 I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reèe kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade.
19 Tada se rasrdi na njega Božji èovjek i reèe: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako æeš ih pobijediti samo tri puta."
20 Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljaèkaške èete Moabaca napadale zemlju svake godine.
21 Dogodilo se te su neki, sahranjujuæi èovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.
22 Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova.
23 Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.
24 Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega.
25 Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.
Versículos relacionados com Druga knjiga o kraljevima, 13:
Poglavlje 13 od 2 kraljeva pripovijeda posljednju priču o Izraelovom kralju Jehoesu, koja je opisana kao vođa koji je učinio zlo pred Gospodinom. Tijekom svoje vladavine, zamoli proroka Elizeja da pomogne da prevlada bitku protiv Sirijaca, ali čak i tako, ne može oduzeti Izrael iz idolopoklonstva. Ispod je pet biblijskih stihova koji se odnose na teme obrađene u 2 kraljeva 13:
Psalam 106:34-35: "Nisu uništili narode, kao što im je Gospodin zapovijedao, već se družio s narodima i naučio njihov običaji. Služili su svojim idolima, koji su za njih postali veza." Ovaj stih govori o tome kako je mješavina s drugim narodima i idolopoklonstvom postala problem Izraelu, koji se nije pridržavao Božjih zapovijedi.
Izaija 31:1: "Jao onima koji se spuštaju u Egipat u potrazi za pomoći, koji vjeruju konjima, koji su svoje povjerenje stali u gužvu automobila i vitezova, jer su toliko mnogo i konja, jer su vrlo jaki, ali ne čine Pogledajte sveca Izraela, ne tražite ni Gospoda! " Ovaj stih govori o tendenciji Izraela da potraži pomoć negdje drugdje, a ne da vjeruje Bogu.
Jeremija 10:2: "Tako kaže Gospod, ne učite put naroda, niti ste zastrašujući od nebeskih znakova, čak i ako ih se narodi boje." Ovaj stih govori o potrebi da se posluša Božje zapovijedi i ne slijedi načine poganskih naroda.
Hosea 4:17: "Ephraim je ujedinjeni s idolima; ostavite ga." Ovaj stih govori o tome kako se Ephraim, koji se često koristi kao alternativno ime za Izrael, pridružio idolima, i zato ih je Bog napustio.
Amos 5,14: "Tražite dobro, a ne zlo, da biste mogli živjeti, pa će Gospodin, Bog domaćina, biti s vama, kao što ste rekli." Ovaj stih govori o važnosti dobrog djelovanja umjesto zla i praćenja Božje volje. To odražava temu 2 Kraljeva 13, što pokazuje kako su idolopoklonstvo i neposlušnost rezultirali problemima Izraelu.
Poglavlja: